Većina župljana ove nove župe čine vjernici koji su prognani iz BiH. Oni su 20 godina čekali izgradnju crkve. Okupljali su se u dječjem vrtiću. Tri su važna datuma vezana za ovu crkvu: 4. listopada 1998. kad je Papa Ivan Pavao II blagoslovio kamen temeljac u Splitu, 27. svibnja 2015. kad je položen kamen temeljac, 30. travanj 2016. kad su zazvonila zvona i konačno današnja posveta. Zadnja se crkva inače spominje u Lapcu prije 489 godina.

Kako je uobičajeno u ovakvim prilikama pročitana je povelja koju su potpisali župnik, biskup i dogradonačelnik Miro Tomić. Župnik Dino zahvalio je mnogima koji su sudjelovali u ovom velikom pothvatu. Teško ih je sve nabrojiti.

Nakon mise nastavljeno je narodno veselje. KUD-ovci sa Zavalja zasvirali su i zapjevali. Svi su pozvani, a okupilo se preko tisuću duša, u susjednu školu na zakusku. Gulaša je bilo za sve. Župljani su se vrlo dobro organizirali u podvorbi gostiju. Slavlju su se pridružili i neki pravoslavni vjernici. Susreli smo i neke Borićevljane koji su došli iz Slavonije.

"Ova crkva je i znak Božje vjernosti prema vama!"

PROPOVIJED BISKUPA ZDENKA KRIŽIĆA
Donji Lapac - posveta crkve, 8.10.2016.

Braćo i sestre!
Posvećujemo danas ovu novu crkvu kao privilegirani prostor gdje će puk ovoga mjesta štovati Boga, prikazivati mu svoje prošnje, stavljati pred njega svoje patnje i primati od Boga novo svijetlo i snagu za život koji nije uvijek lagan. Želimo da vi, dragi župljani Lapca, u ovoj Božjoj kući uvijek možete naći mir, utjehu i ohrabrenje.

U prvom čitanju smo čuli kako je veliki židovski kralj Salomon, odlučio sagraditi Hram, Božju kuću, mjesto gdje bi se narod mogao susretati sa svojim Bogom, čuti njegov glas i njegovu poruku. Prije toga je Bog, prateći svoj narod kroz pustinju, bio kao i narod - beskućnik. Bog redovito prihvaća sudbinu naroda, napose u trenutcima kada narod pati. Kada je njegov narod bio u progonstvu odnosno ropstvu u Egiptu, Bog se javlja Mojsiju, ne iz običnog grma, nego iz trnja, kako to tumače mnogi židovski i kršćanski duhovni autori. Oni to interpretiraju u smislu da se Bog javlja iz trnja kako bi pokazao da trpi jer njegov narod trpi.
Tako i u hodu naroda kroz pustinju Bog je beskućnik, jer je i narod beskućnik. On prati narod pod šatorom, u stupu od ognja ili od oblaka, ili jednostavno svojim glasom.
A kada se narod ustalio, sagradio kuće, onda su smatrali da i Bogu treba napraviti kuću, gdje će narod moći doći i susresti se sa svojim Bogom, izreći mu svoje molitve i zahvale te staviti pred njega svoje potrebe.

Braćo i sestre, koliko sličnosti nalazimo ovdje i s poviješću mnogih od vas. Golema većina vas su prognanici. Imali ste svoje crkve tamo gdje ste bili. U njima ste kršteni, vi i vaši djedovi. U njima ste molili, Bogu zahvaljivali i tražili njegovu pomoć u različitim životnim kušnjama. A onda je došlo zlo koje vas je protjeralo, a vaše crkve, mjesta Božje prisutnosti, porušilo.
Razorili su vam kuće i crkve, ali nisu mogli Boga u vama. Koliko god vam se nekada činilo da ste bili od svih ostavljeni, pa i od samoga Boga, to nije bilo tako. Neću zaboraviti jednoga prognanika koji mi je rekao: "Velečasni, čini mi se da se đavao više brine za svoje, nego li Bog za svoje."
Braćo i sestre, koliko ih je slično razmišljalo! Koliki su počeli i sumnjati: je li možda Bog svemoguć, ali nije dobar; ili je možda dobar, ali nije svemoguć? Jer ako je svemoguć, a ne štiti svoje od zla, onda je logičan zaključak da nije dobar. Ako je dobar, a ne štiti svoje od zla, onda zasigurno nije svemoguć.

Kako je zlo razarajuće! Ima moć da ubije Boga u čovjeku odnosno vjeru i pouzdanje čovjeka u Boga. Ali, braćo i sestre, budite sigurni: zlo nikada ne pobjeđuje. I kada razara i uništava, u konačnici ne pobjeđuje. Čovjek koji čini zlo, prije ili kasnije postat će žrtva zla. To je nepobitna istina. Zato je puno bolje biti žrtva, nego zločinac. Žrtve ostaju u dragom sjećanju, a sjećanje na zločince je uvijek s gađenjem.
I vas je, draga braćo i sestre, Bog pratio u vašem progonstvu i bio vam je bliže nego što ste mogli zamisliti. On vas nije napustio, kao što nije napuštao ni svoga naroda kada je bio u progonstvu. Božja poruka ljudima patnje, koju nalazimo u knjizi proroka Jeremije, jest: "Otari suze, prestani kukati. Patnje će tvoje biti nagrađene" (Jr 31,16).
Na koncu, i njegov Sin je s cijelom obitelji iskusio život prognanika, i Bog ih nije nikada napustio. Kada se Sveta Obitelj vraća iz progonstva ne može se vratiti u svoju zemlju, jer je, kako čitamo u Evanđelju, Josip saznao da "u Judeji kraljuje Arhelaj umjesto svoga oca Heroda pa se poboja ići onamo... pa ode u pokrajinu Galileju" (Mt 2,22).
Bog je s vama išao u progonstvo, a vi ste ga snagom svoje vjere nosili u svom srcu. l ova crkva, kuća Božja, je Božji dar vama. To je Božji znak da on s vama želi ostati zauvijek. Ova crkva je i znak Božje vjernosti prema vama.

Međutim, važno je da budemo svjesni još jedne istine, koju naglašava Sveti Pavao u odlomku poslanice koju smo čuli. On veli: "Zar ne znate, vi ste hram Božji" (1Kor 3,16). To je ono što je i Isus htio posvijestiti svojim učenicima: oni su hram Božji, a njihovo je srce tabernakul u kojem želi boraviti Isus. To je Isus izričito molio u svojoj velikoj molitvi za svoje učenike i buduće vjernike. Molitvu je zaključio sa željom da Božja ljubav uvijek bude u srcima njegovih učenika i "ja u njima" (v. Iv 17,26). Isus je tu stao sa svojom molitvom prošnje. Veće želje od toga nije imao. Najviše što želi jest boraviti u srcima svojih vjernika.

Braćo i sestre, nemojmo zaboraviti tu Isusovu želju jer je upućena svima nama. Bez toga neće biti moguće naći Isusa ni u crkvi ni u tabernakulu. Stoga je potrebno hram našega srca držati čistim. Isus je prozvao blaženima one koji su srca čista i obećao im da će Boga gledati. Ne samo na drugom svijetu, nego i na ovom.
Isus je izbacio iz hrama mnoge ljude koji su tamo bili. Oni su bili u Božjoj kući, ali Božja kuća nije bila u njima. Oni su bili u Božjoj kući, ali nisu susreli Boga jer ga nisu donijeli u svom srcu.
Prvi susret s Bogom u životu svakog čovjeka događa se u njegovu srcu. Tu ga čovjek najbolje čuje, najbolje razumije, i najdublje osjeća. Sveti Ignacije, mučenik s početka II. stoljeća naziva kršćane bogonoscima. Oni su ti koji u svojim srcima nose Boga. I sveti mučenik je stalno ponavljao da Isusa ima u srcu. Kada su ga progonitelji ubili, predaja veli da su bili znatiželjni da vide što on to u srcu ima o čemu stalno govori. Pa kada su ga otvorili, veli dalje predaja, našli su u srcu čitko napisanu riječ: Isus.
Isus je po ljubavi bio u njegovu srcu. Nije ga trebalo zbog toga rezati, to se moglo vidjeti iz njegova života. Istinski Isusov učenik prepoznaje se po životu. Zato svaki kršćanin koji želi susresti Boga u crkvi, mora živjeti tako da u svakodnevnom životu susreće Boga u svojoj kući, na ulici, na radnom mjestu, u društvu prijatelja i poznanika.

Kako je važno da i vaše kršćanske kuće budu kuće Božje, kuće gdje se moli, kuće u kojima se živi mir i istinska ljubav. "Danas želim boraviti u tvojoj kući", reći će Isus Zakeju (Lk 19,5). Učinite sve da Isus poželi živjeti u vašoj kući. Tada ćete ga vi na poseban način susretati u ovoj crkvi koja će vam biti izvorom novih snaga, mira i životnih radosti bez obzira na sve teškoće.
Neka vas život u novoj sredini, gdje vas je sudbina dovela bez vaše želje, bude prepoznatljivo kršćanski. Kako se prepoznaje kršćanin, odnosno Isusov učenik? To će sam Isus reći: "Ako budete imali ljubavi jedni prema drugima i prema svima, tada će svi prepoznati da ste moji učenici" (Iv 13,35).
Budite stoga dobri sa svima. Tu su i kršćani pravoslavne vjere, ili možda neke druge vjere, ili oni koji ne vjeruju. Biti dobri sa svima, Božja je volja za vas. Tada će i Bog ljubavi i mira biti s vama.

Na kraju, uzeo bih kao svoju Salomonovu molitvu koju je izrekao kod posvete hrama, a koju smo čuli u prvom čitanju: "Gospodine Bože moj! Usliši vapaj i molitvu što je tvoj sluga tebi upućuje! Neka tvoje oči obdan i obnoć budu otvorene nad ovim Domom, nad ovim mjestom za koji reče: 'Tu će biti moje ime'. Usliši molitvu sluge svoga i naroda svojega koju ti bude upravljao na ovom mjestu" (1Kr 8,28-30). Amen.

Galerija slika - kliknite na sliku za povećanje